HRT – dobre kampanje za dosadan program


HRT se do nedavno ponašao kao da nema konkurenciju. Zašto bi se borili za gledanost kad im je zakonom dozvoljeno haračit. Valjda su napokon shvatili da su ljudi duboko frustrirani time što moraju plaćati, ne malu cifru, za program koji ne gledaju. Pa su napokon krenuli ulagati u programski sadržaj, ili bar njegovu promociju. 

The Voice je prva emisija na HRT-u u čiju je promociju očito uloženo puno truda. Možda čak i previše. Toliko su rano počeli najavljivati show da su nas naveli da pomislimo: Ok, shvatili smo! Kad će to više počet? A kad je krenula prva emisija pompozno najavljivanog svjetskog spektakla ostali smo razočarani. Mlak, dosadnjikav, već toliko puta viđen glazbeni talent show. 

Prije dva dana krenulo je emitiranje serije Crno-bijeli svijet koja nas je sve trebala vratiti u vrijeme za kojim navodno žale svi koji ga se sjećaju. Vrijeme jednostavnijeg života i dobre glazbe. Znala sam za seriju još dok se snimala, jednom sam prilikom čak bila na setu, al nisam sigurna jesam li imala ikakva očekivanja dok nisu krenule najave. Serija je super predstavljena, premjerno prikazivanje prvih epizoda u kinu Europa odlično! Po reakcijama ljudi oko sebe shvatila sam da je HRT odradio dobar posao i da svi željno iščekuju početak emitiranja. No, čim je krenula serija je malo razočarala. Onak… ni tu, ni tamo. Ništa ekstra loše, ali ni ekstra zabavno, zanimljivo, duhovito... 

Je li moguće da dobra kampanja izazove kontra efekt? Jesu li pompozne najave bljutavog programskog sadržaja zapravo krive za naše razočaranje? Je li raskorak između onog što su nam obećali i onog što smo dobili bio prevelik? 

Nabildana promocija podigla je očekivanja publike na visoku razinu. Očekivali smo anđeoske glasove koje vidimo zatvorenih očiju i instant teleportaciju sretnije vrijeme, a dobili smo samo još jednu običnu večer pred ekranom. 

Ovo je dokaz da i dobre kampanje mogu biti loše. Budite realni i pazite što obećajete.  

Primjedbe